Što je bećarac?
Bećarac je oblik narodne pjesme porijeklom iz ruralne Slavonije, Srijema i Baranje, odakle se njegova popularnost proširila do južne Mađarske i diljem Vojvodine. U
obliku je dvostih koji se sastoji od dva deseterca čije se (obično) zadnje riječi rimuju. U studenom 2011. UNESCO je upisao bećarac u svoj popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Deseteračka glazbena vrsta u kojoj se na određeni melodijski obrazac i njegove brojne inačice pjevaju po sadržaju veoma različiti deseterački dvostihovi,
najčešće ljubavni i metaforično erotski; hvale se vlastite vrline, ljepota, sposobnosti, imovno stanje, izruguju se neistomišljenici i suparnici, prkosi se i inati.
Izvođenje bećarca i natpjevavanje
U bećarcu se obično „natpjevavaju“ dva ili više vodećih pjevača koje prati skupno pjevanje i svirka narodnih glazbala, nekoć gajdi i tambure samice, a potom tamburaških sastava ili mješovitih sastava s violinom, harmonikom i tamburama. Bećarac se obično izvodi tako da prvi stih ili dio stiha, koji tvori određenu misaonu tezu, otpjeva jedan pjevač, a potom mu se pridruže ostali pjevači. Drugi je stih najčešće humorna antiteza prvom stihu, a pjevaju ga obično svi pjevači. Stihovi se često smišljaju tijekom same izvedbe, tematizirajući nazočne pojedince, zbivanja i kontekst u kojem se izvedba odvija. Cijene se pjevači koji imaju dobru dikciju i jak glas, koji dobro poznaju repertoar starih i novih desetaračkih dvostihova te koji su dosjetljivi, spretni i brzi u oblikovanju novih dvostihova.
Pjevači uglavnom započinju s pristojnijim stihovima dok se ne uhvati netko tko će povesti natpjevavanje i uvesti one malo manje pristojne stihove ili kako se obično u narodu kaže skupe ili masne bećarce.
Primjeri bećaraca
„Vidi kuma vidi mu kaputa,
sve na kredit rano moja ljuta.”
„E, moj diko ne plači na pragu,
mogla bi mi vrata povuć’ vlagu.”
„Moja mala klempavoga uha,
kiša pada, a ramena suha.”
„U bećara nigdje ništa nema,
samo roda po avliji ‘oda.”
„Bećar jesam pa nek’ selo viče,
idem kući kada zora sviće.”